Žana Poliakov je završila Akademiju dramskih umetnosti u Beogradu. Internet-pionirka, bavi se pitanjima digitalnog doba, kopije i originala, konzumerističkog društva i new age filozofijom od 1996, kada započinje profesionalnu karijeru razvijajući vlastiti koncept vizualne komunikacije gdje umjetnik nadilazi zadane okvire i koristeći svoje znanje i vještine, transcendirajući kroz medije, postaje više ili manje pop zvijezda.
Izlagala je na više grupnih i solo postavki širom planete mada više voli nastupati nego izlagati. U stvari, ovisi o raspoloženju. She is an exhibitionist and exhibition herself. Posljednjih godina, eksperimentira sa 3D real-place barbie-doll ambijentalnim instalacijama "twisting, pranking, overlapping"- igrajući se odnosima između razuma i osjećajnosti, privatnog i javnog, ali osobnog i emotivnog. (Sense and sensuality, personal and emotional )- objašnjava to tako i ona, samo ne u zagradama. Povod ovog intervjua je nedavno izašli književni prvijenac autorice: Lovemarks ili još jedna knjiga o zbunjenosti. Drugi povod je zabrana iste. Glavni razlog je pak karakter ove autorice koji inspirira in so many ways.
1. Gledajući tvoje radove, tvoje instalacije, tvoje pisanje uvijek vidim samo jedno a to je žena, ti-žena, druge žene, i sve oko vas. Vidim i temu slobode i temu emancipacije. Reci nam nešto o svojim temama?
Znaš kako kažu: umjetnik rješava svoje probleme, dizajner tuđe. U svim svojim radovima ili čime god da se bavim nešto me je zanimalo, mučilo, boljelo ili me je s druge strane nešto inspiriralo i radovalo… to nešto se vidi, čuje, osjeća. To nešto komunicira sa drugim ljudima, čak i kad se ne bavim više tom temom. Zanimali su me odnosi analogno-digitalno, kako se naša svijest mijenja uz tehnologiju, kako i da li evoluiramo u neko svjesnije biće, to je onaj new age dio mene… i vrlo mi je bitna uloga žena u svim promjenama koje nam se događaju. Odnos atoma i bajtova, što je realno a što lažno, original i kopija, konzumerizam, što kad se suočimo s paradoksom izbora i što kada ništa nije istinito a sve nam je dozvoljeno.
Mi smo svi dazed & confused, očarani i zbunjeni jer se nalazimo negdje između i ako nemamo dobar operativni sistem i vrijednosti iznutra, a vrijednosti su nešto što nije mjerljivo i ne košta ništa u smislu novca… we are doomed.
Mislim da je sve što radim istraživački proces, radoznalost je moja glavna odlika a znanje je moć. Radoznalost nas oslobađa, donosi slobodu a sloboda donosi odgovornost. Sve to pomiješaj s emocijama, znanje bez ljubavi je ništa i možda ti sad bude jasno koje su moje teme. A možda i ne.
Dobro je, čak i ako zvuči zbunjujuće, zbunjenost je dobra polazna točka. Confusion means that you are open. Open to grow.
2. Vidim i queer, tu nesretnu izmaknutost kojoj si morala svjedočiti kroz zabranu svoje knjige, koja je knjiga o ljubavi - da ne bude
zabune - ali je i o zabludama, očito. Dakle, kako je došlo do zabrane?
Dobro si to definirao, zablude vode u zabrane. Sve što radim uvijek je vrlo osobno. Kolumne koje sam pisala su bazirane na vlastitom istraživačkom procesu i naravno da sam inspirirana ljudima i događajima oko sebe. Netko tko nema nimalo kreativnosti u sebi to ne može shvatiti, pošto su rigidni plašljivi muškarci kojima smo okruženi uplašeni od emocija i radije bi ih kontrolirali a ne stavljali ih u umjetnička djela…ili uz pomoć njih stvarali što god, svaki rad može biti kreativan na svoj način. Ja ne dijelim poslovno i privatno, posao mi je zabava i zabava mi je posao, ne možeš biti loš čovjek i dobar umjetnik. U mom svijetu je tako. U redu je da drugi ne misle isto kao i ja. E sad, neke osobe ne mogu shvatiti to da svako ima svoju realnost, žive u zabludi da je samo ono što oni misle istina i to je tako i nikako drugačije, u zabludi su, jelte… i onda dođe do zabranjivanja i svih tih gluparija koje su pratile moju knjigu, na čemu sam sad beskrajno zahvalna. Ovako knjiga puno bolje izgleda i sama pronalazi svoje čitaoce. Ili oni nju, nikad ništa nije slučajno.
Samoproklamirani medijski moguli i to još iz medija koji propovijeda slobodu, zastupa prava žena i skuplja novac za sigurne kuće, stoje iza prijetnji mom bivšem izdavaču zbog čega se on i povukao. To mi je bilo najzabavnije. Na ovom putu sam naučila i kako oprostiti ljudima koji su me povrijedili, sigurno su imali neku dobru namjeru i učinili najbolje što su mogli, sad znam značenje onoga oprosti im bože, ne znaju što čine.
3. Što je danas s tvojim konceptima fake.chic. Tko je danas u cyberkuhinji? Tko su te žene/muškarci?
Ja sam jedna od onih intuitivnih umjetnica koja sve stvara kao eksperiment, produktivni proces, nisam ni sanjala koliko sam s tim nekim idejama trasirala put i sebi i drugima. Možda nisam sanjala ali sam negdje znala, znaš kako kaže moj dragi Nikola Tesla ( parafrazirajući svoje omiljene starogrčke filozofe) - sve novo je davno zaboravljeno staro i svako znanje je, zapravo, prisjećanje. Možda sam se samo prisjećala nečega i svaki rad ima svoj intenzitet. U nekom vremenu. Nije važno koliko traje, bitan je intenzitet, u trenutku i par godina poslije drugačije djeluju. Prije 15 godina, internet je bio nov način komunikacije, nov način da pronađete istomišljenike širom svijeta i da podijelite sa svijetom ono što vi imate, bez medijatora.
4. Uvijek te najavljuju i označuju kao internet pionirku, a to si odavno prestala biti. Danas si seniorka, veteranka, što li već? Imaš vrlo zanimljiv pogled na tehnologiju koji nije negativno kritičan…
Jest, bila sam i Titova pionirka, na to sam vrlo ponosna. Svako može kritizirati, mediji su nam donijeli tu demokratičnost gdje zaista svatko može reći, napisati i objaviti ono što misli, i to je super. Svi vole odmah se žaliti i da kritizirati, ali samo onaj tko zaista nešto zna, u mogućnosti je i pohvaliti. Stoga se uvijek fokusiram na pozitivne strane svega… takav feedback i dobivam. No ono što je zanimljivo, iako je evidentno da koncept kako zračiš, tako i privlačiš funkcionira u praksi, jest da sam i dalje u manjini.
5. Kakve su do sada reakcije na tvoju knjigu? Planiraš li ju predstaviti i u Hrvatskoj?
Do sad sam već dobila stotine pisama jer pišem vrlo osobno i onda čitatelji imaju pravo i osjećaju slobodu da mi nešto osobno napišu. Meni je to divno, prava razmjena energije. Knjiga ima momente gdje se svatko može prepoznati ali te negdje i pokreće na vlastito istraživanje. Knjiga je i zahtjevna poprilično, moraš znati engleski jezik da bi je čitao, nisam prevodila. Muzika je bitan dio knjige, natopljena je pop i geek kulturom, asocijacijama na razne filmove, serije, knjige… treba ti umrežen mozak da bi sve pratio, mada je sasvim u redu i ako se čita samo kao priča.
Knjiga se već nalazi na mnogim hrvatskim plažama: razni događaji u knjizi se upravo događaju na raznim hrvatskim lokacijama - Istra, Zagreb, Dubrovnik, Hvar, Vis… a vjerojatno ću se od jeseni pojavljivati i u Zagrebu, i realno i virtualno - što bi rekao Poetični gospodin iz knjige: Zagreb je hladan grad.
Treba mu neko vrijeme da se ugrije i rasplamsa, zar ne?
6. Pisanje ti je spasilo život, čini mi se da si mi to jednom pripomenula?
Da nisam počela pisati te svoje jutarnje stranice, tj blog, ili bih nekog ubila ili bih se ubila. Prije nekoliko godina bila sam izrazito nesretna u vezi s jednim finim muškarcem. Nitko nije bio svjestan toga, ja pogotovo, tako da nikoga ne krivim, sama sam odgovorna. U takvim situacijama, duša ti se buni i sad više ni sama ne znam kako sam se ispetljala iz toga, mnogo suza i nevidljivih povreda je tu prošlo (Lovemarks: kad rane zarastu, ostanu ožiljci) ali sve što nam se događa ima neku svrhu. Pisala sam online, iz neke svoje potrebe, otkrivajući i upoznajući sebe, što je ono što ja želim… onda sam pisala kolumnu za Elle, koja je dosta dobar istraživački proces sada spakirani u Lovemarks knjigu. A uvodnike u magazinu sam pretvorila također u kolumne, nisam znala drugačije, nego tako osobno…
Kad god se bavimo onim što nas veseli, duša se time hrani i to me sasvim sigurno vodi u nekom smjeru, da nešto novo otkrijem, nekog upoznam… onda je svaki dan razlog za slavlje, onda je život stvarno čaroban.
To nas niko ne uči, to je ono što je naš zadatak da sami otkrijemo.
7. Karijera ti je vrlo raznolika ali povezana, od b92 do bijenala, od ambasadorice MAC-a do urednice magazina Sensa i do autorice zabranjene knjige. Objasni nam se.
Stočiću, postavi se!
Pa, sve me je negdje vodilo. Ono što je presudno kod izbora što ću raditi je koliko sam entuzijastična, koliko uživam u kreiranju istog i da vidim neki cilj veći od mene same. Profit nije dovoljan motiv za mene, dobar je, ali mi to nije dovoljno, ali koliko ću se zabaviti dok radim, i kako ću tu radost prenijeti drugima, eh… to je nešto uzbudljivo. Još ako je relativno nepoznat teren, pa se uključe ljudi sa sličnom vizijom, to je posebno zadovoljstvo.
8. Iako si cyber star ipak si se vratila "konzervativnijem" mediju? Što misliš o budućnost knjige i tiska?
Ne postoji konzervativni medij, samo ideje koje flukturiraju kroz medije. Stalno se govori o smrti knjiga, autora i uvijek neki stari medij mora da umre kad dođe novi, što uopće nije istina. Knjige su i dalje vrlo inspirativne a i neki magazini, jedan od njih ja uređujem, zove se Sensa. Ako nešto ima smisla i dovoljno energije u sebi, onda nije važno koji je medij u pitanju, ideja je ta koja pokreće stvari. Oduvijek sam vjerovala da sve postoji u knjigama i na Internetu, to mislim i dalje, no sad kad imamo toliko mogućnosti nije bitno što nam se servira nego što mi tražimo – to ćemo i dobiti. Danas više nego ikada je evidentno da tko želi - nađe način, a tko ne želi - pronađe izgovor. Sve je moguće. Ili nemoguće, sve ovisi od nas samih i našeg mišljenja.
Dnevne doze informacija je nešto što će se sasvim sigurno preseliti online i to se već primjećuje. Informacije su nešto što će se prikupljati online , no za znanje je potrebno kombinirati malo više medija. Imamo i knjige u pdf-u, osobno imam tko zna koliko u svom kompjuteru, ali volim kupiti analogno izdanje i čitati ga. Stvar izbora, neki ljudi su se već navikli i čitaju s ekrana, i to je u redu. Sve je nekako stvar osobnog izbora.
Ja vjerujem da budućnost donosi uvijek neke zgodne promjene koje će mi uljepšati i poboljšati život, kao što je internet i mobilna komunikacija. Danas nitko ne može vjerovati kako smo živjeli prije mobitela i interneta, znači da nam je sad bitno bolje.
9. Koja riječ o trenutnoj kulturnoj situaciji u Srbiji? Što se događa?
Wrong person to ask.
Ili sam možda prava osoba.
10. Koga čitaš? Što slušaš? Što gledaš? Izvori tvoje inspiracije?
Imam vrlo širok spektar interesa, od Beigbedera do Deeepaka Chopre, od Marka Aurelija do Isabel Allende, čitam trenutno na plaži Committed od Elizabeth Gilbert, njena druga knjiga nakon Eat. Pray. Love., svjetskog bestselera, knjiga ima podnaslov A sceptic guide to marriage.
Gledam Entourage seriju, nevjerojatno dobro napisanu i produciranu, gledala sam nedavnonovog Woody Allena – Whatever works, filmove manje pratim budući da su serije bitno bolje napisane. Californication je odličan serijal također, baš u serijskom programu vidim veliki napredak, ima svega i 90 posto svega je trash ali zato onih 10 posto su jako dobre stvari. Izvor moje inspiracije je interakcija s fenomenalnim ljudima koje srećem svakodnevno u kombinaciji sa mojom nevjerojatnom sposobnošću da sjedim na jednom mjestu, sama, u potpunoj tišini.
*Žanu čitajte i na www.zanapoliakov.com
Foto:
STOP-2003, BELEF
UNDERNEATH- 2004, BELEF
ŽANA POLIAKOV- fotka: Vladimir Miladinović
Nema komentara:
Objavi komentar