Kolumna/queer.hr: SLOVENSKI RULET

Piše: Srđan Sandić


Rečeno je da je atmosfera bila puna očekivanja. I potvrdio je da je uživao promatrajući show koji se pred njim odvijao dok se samozadovoljavao iščekujući pravu zabavu. Vrhunac večeri. Jedan od njih bio je nositelj virusa, zvijezda zabave, a imao je tajnu zadaću da se posveti svakome od nas. U jednom trenutku svi su se našli na sve četiri, uzimajući se straga. Zabava je završila polijevanjem spermom. Zapravo, tek tada je počeo pravi adrenalinski šok - veli sudionik. Potom su tri dana čekali pa otišli na testiranje. Svi koji su sudjelovali na zabavi. To je bilo pravo uzbuđenje - objasnio je.

The gift party nacionalnog i moralnog predznaka


Tako je objavljeno u našem dnevnom tisku, preciznije - u Večernjem listu. Onda su došli komentari da je to bolesno i ludo i pedersko i gnušanje je došlo do vrhunca. Kao što to uvijek bude. Anonimnih, naravno. Neki su komentari izbrisani od vlasti administratora. Bravo za njih!

Posebno je važno što se to dogodilo u Sloveniji pa je stvar dobila i predznak polunacionalnog fajta. U stilu: jebu nas s morem a još nam jebu i Hrvatice i Hrvate. Bolesnici. I što još reći o tome. Priča je poznata. Manje više. Događalo se to i u San Franciscu i u Berlinu i u drugim gradovima. Party se uglavnom zove The gift party. Neki ljudi naime žele seks bez zaštite s kim god ga požele pa i s HIV pozitivnim osobama, žele se osloboditi, kako tvrde - okova monogamije, za neke je to borba protiv farmaceutskih industrija koje su tobož i stvorili taj nehumani virus (možda i nije “tobož” ). Za neke je to nužnost koju im je društvo predodredilo pa se kroz taj čin mire sa svojom sudbinom. A za neke je to doista samo zabava. I svi su u pravu. Zamislite. Donekle, naravno!

A što tu točno osuđujemo?

Otprilike kao što su svi u pravu i kada idu u rat, svjesni da će možda ubiti nekoga ili sebe ili pod naredbom morati - nedajbože silovati dijete. Eto, možda i nije usporedba, ali je činjenica da je grozota u drugom primjeru - legitimna, dok u prvom - kao nije. Zeznuta je stvar sloboda izbora. Slažete se. No, koji je moralni problem ove pričice? Problem je npr. sa strane države (ukoliko im država financira zdravstveno - što je rijetko, ali moguće) njihovo namjerno razbolijevanje. Problem je i npr. ako ti majka oboli od leukemije pa joj treba tvoja koštana srž a ti zaražen hivom pa zajeb. Umirete oboje. Jedno nešto prije, drugo nešto kasnije. I da, moralni problem je ukoliko se radi o klincima. I staju li tu moralni problemi? Čini mi se da - da. Drugo je sve jasno. Radi se o odraslim ljudima koji su odlučili polagano svoj život (svjesno!) privoditi kraju. I bolesni su. I nisu. I da - tu su još sloboda i izbor i odluka kao važni faktori. Tko o tome može suditi? Doktori? Da. Advokati? Da. Ljubavnici/e? Da. Oni sami, akteri, sudionici? Da. I opet - svi su u pravu. Po tko zna koji put. Svi do jednog.

Moja prijateljica kaže da se radi o radikalnom odgovoru na pitanje o kojemu ti pojedinci očito imaju puno toga za reći. Druga veli da je to posljedica vjekovne diskriminacije. Prijatelj kaže da su neosviješteni i da sliče ostatku svijeta po tom pitanju i da u tome leži opasnost - u ljudskoj gluposti. A ona je nenadjebiva. Partiji tog tipa se zovu i naked parties. Negdje. Tek tako. U Zagrebu npr. takvi partiji uglavnom ne nose pravi naziv i/ili opis situacija i mogućnosti koje mogu proizaći iz takvih situacija, ali se događa upravo ista stvar. Nezaštićeni seks je nezaštićeni seks, a jedini problem takvog ponašanja su bolesti. Priznajem da to nekome možda i nije problem. Pogotovo onim ljudima koji se defaultno, zbog svoje orijentacije ili odabira - osjećaju bolesnima. No, naglašavam - nitko nije kriv i svi su u pravu. Jebiga. I da da, da ne zaboravim. Jednom mi je jedan čovjek rekao da on vjeruje da su te sve bolesti mit i da se zato valja prašiti bez zaštite. Kaže da je tako prirodnije. Zamislite. Naravno, to zna ne biti problem i ovim drugima koji nemaju problem sa svojom orijentacijom ili odabirom. Da ih ne zaboravim. Ima nas svakakvih - još je jedna pretpostavka slobode. Ljubav i u ovoj priči - ostaje po strani. Naravno. Morao sam to reći. Ili na filmu. Ili u književnosti. Jebote. Ali se onda sjetim da zapravo većina filmova novijeg datuma upravo promovira free seks, upravo opravdava neukus i “rizik” kao važan element napaljivanja, napaljenosti ili jebanja. Shvatili su da će se većina ljudi tako lakše utješiti. Kultura. Ni s njom ni bez nje. Psovke su mi sve draže uz ovakve pojmove, al´ za kraj neću psovati. Ipak.