Piše: Srđan Sandić
Lanac fast hrane je lansirao gay-friendly reklamu. To je važno, složit ćete se sa mnom. To da tako jedan bezobziran, neukusan i nezdrav brand pozdravlja i priznaje homoseksualnost, ali naravno - ne uvijek i ne pred svima nego u zemlji gdje neće doživjeti veću osudu što dakle i nije neki iskorak. U sekularnoj Francuskoj.
Niti promjena niti poruka već ulizivanje, podilaženje i ništa, par ekonomsko-političkih poena. To je to. Mučno mi je svaki put kada čujem termin gay-friendly jer što to znači? Da nećeš baciti toljagu na pedera? Da ćeš ga pozdraviti kada ga vidiš u klubu, u slučaju da ga znaš ili da neće dobiti po njušci cura koja ljubi svoju curu, u tom gay friendly prostoru. Come on. Jasno je da se radi o sjeverno-američkom nusproduktu gay aktivizma a odnosi se na mjesta, ljude i institucije koji dopuštaju tj. trpe dakle toleriraju postojanje homoseksualnih osoba. Postojanje! I to je definicija. Kao.
Dakako, prednost takvih reklama, ako izuzmemo kontekst i stvarnu poruku koju emitiraju je velik jer na jedan poluagresivan no dovoljno pitom način stavljaju te pasivne gledatelje u poziciju iz koje se ne mogu maknuti, a to je - da su pederi sada i u njihovoj dnevnoj sobi, dakle, privatni su - skupa s njima (to je za sve one koji npr. imaju prigovor na Pride s pričom "sve je to ok, ali ni ja nemam svoju strejt paradu") ili koji već pseudo argument mogu unijeti u igru.
Mogli su npr. otići i korak dalje i staviti jednu prosječno disfunkcionalnu obitelj s reklamom ovog sadržaja: majka i otac s djetetom dolaze u restoran. Majka ima osrednje ispucalu prorijeđu plavu kosu, otac je ćelaviji, ima malo orangutanskog u faci, a dijete je slatko, kao i svako drugo dijete, jel. E, tu nastaje scena jer majka bi piletinu i salatu (čula je da je to najzdravije a i želi ispasti gospođa - što u odnosu na njega nikada nije smjela biti). On bi pak heavy mesinu, sin bi slatkiše i bam! Neugodna situacija, ton je povišen, sin nasilno dobiva u usta pomfrit, otac se histerično smije, ženu hladan znoj oblijeva jer je on glasno i jasno spomenuo da će jesti nešto sa svinjom i jer je tu bio kraj razgovora i jer su to svi čuli. A onda krupan kadar: Nesretno nasmiješena obitelj je također dobro došla! Nasmiju se. Njemu fali četvorka, njene bore oko usana su duboke, a dijete je uplašeno. I eto - svi, ali baš svi su pozvani.
Kao u slučaju ove koja kaže: Come as you are, a da je glavni protagonist gay se kuži po prešutnom smiješku dečka koji je upravo preko telefona svom sugovorniku rekao da mu nedostaje i da misli na njega dok gleda u zajedničku fotografiju razreda u kojemu su svi dečki dok stiže očev komentar "šteta što su ti u razredu svi dečki, vjerujem da bi mogao imati bilo koju curu" i bla bla. Prva i zadnja poruka je ta da dok jedete junk, vi i vaš otac koji ne kuži da ste gay a vi mu se to bojite reći - nasmiješite se i odšutite. Samo pazite da vam osmijeh ne bude preironičan, već onako - umjereno.
nedjelja, 19. rujna 2010.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Twitting Myself
Što Čitam?Kad čitam?
Ništa više ne pridonosi duševnom miru od neimanja nikakvog mišljenja.
Ovdje je odabrano mišljenje spram mira.
Pratitelji
A:RHIVA
"Ja - Moje -Meni"
Ono što osigurava uspjeh gomile djela jest odnos koji se stvara između mediokritetnosti ideja autora i mediokritetnosti ideja publike.
Nema komentara:
Objavi komentar