Kolumna/queer.hr: WHAT IT FEELS LIKE FOR A BOY

Piše: Srđan Sandić


Cyber razgovori se uglavnom vode oko veličine penisa, vremenskog trajanja i diskrecije. Oni razgovori na onim mrežama. A onda ima i onih razgovora koje vodimo "pametnije". Poput: vidim da čitaš, vidim da slušaš, vidim da gledaš, sigurno se jebeš s kondomima. Takvi su pak rijetki. Cyber svijet je uspostavio kriterije koji su niski, plošni i niskobudžetni. Nema više zlata a ni srebra. Uglavnom se radi o bižuteriji. Uglavnom se radi o potrošnji. I jeftinom novinskom papiru. Razumijete? Ispravljam se: ljudi su uspostavili te kriterije. Činjenica da 90% profila na dating mrežama čine slike udova, guzica i maskiranih lica i/ili fotografija skinutih, ukradenih naravno govori u prilog tezi da je ovo zatvoreno društvo, da je seks i dalje tabu, mit, nešto grešno, nešto za mrak, nešto za četiri zida. Govori i to da smo zemlja u tranziciji (bez cilja), u tranziciji koja traje puno previše. Govori o tome da smo siromašni. Govori da se ideja poštenja, varanja i flertanja, udvaranja, ljubovanja izmijenila.

Društvene mreže za speed dateove su diskurzivna kapitalistička smeća - kažu opakiji teoretičari, kažu da sjajno podilaze jednom od trulih političko-ekonomskih uređenja. Ovom kojem svjedočimo. Nažalost. Ono što mene zanima počinje s parafrazom Madonnine pjesme What it feels like for a girl. Postavit ću to ovako: What it feels like for a boy koji (eto eto ipak, a s obzirom na gore navedeno) voli Arsena Dedića i Marguerite Duras i fine parfeme i jazz ritmove i večere pod palmama i pisma, papirnata s razmazanom tintom i krajeve koji ipak završe sa Volim te. Važno je: živi u jednom gradu u Hrvatskoj.

What it feels like for a boy koji dolazi sa sela, onog koji je limitiran balkanskim macho principima i majkom, freudovski, patološki. Shvaćate? Dječaka koji je narastao, ogrubio, izravnao, plaćao, plakao i raspadao se radi identiteta, radi vjere, radi majke, radi oca.
Znate li takve velike, male dječake te male, velike muškarce?

What it feels like for a boy koji je razvio i hipohondriju i usputne panične poremećaje? Onog koji gleda Sex i grad i vjeruje da će jednom u nekoj slobodi, u nekoj ideji on biti ili on imati takav ili sličan život? A vjerujem da znate i zašto on takvo što može poželjeti? Takvi dječaci dobivaju ružne epitete. Oni su feminizirani, ekstrovertirani i ekscentrični.

A onda ih pitaju: koliki ti je, možeš li sada? Kažu: ne želim se vezati, ne mogu, ne znam.

Pitaju: jesi li diskretan, jesi li macho? Znaju zašto pitaju i znaju koji odgovor žele čuti. On ne zna. On nije znao. On želi saznati.

Upoznao sam ih (te i takve dječake). A vi?