nedjelja, 19. rujna 2010.

Kolumna/queer.hr: JUNAK NAŠEG DOBA

Piše: Srđan Sandić

Svog prijatelja Dražena mogu opisati kao što je Ljermontov opisao svog Pečorina, junaka našeg doba: "Bio je dečko i pol, mogu vam reći, samo malko čudan. Tako na primjer, po kiši, studeni, povazdan u lovu, svi prozebli, umorni, a njemu ništa. A drugi, pak, opet sjedi u sobi i, pirne li vjetrić, veli da se prehladio."

Priča je gotovo sigurno ovakva: Dražen je čovjek, potom čovjek s vjerovanjima. Njegova vjerovanja su lijeva ili anarhična, a možda i nisu. Vidio sam i vidim ga kao borca za pravdu pa vjerujem da ima san pravednika. Potvrdila su mi se vjerovanja. Moj superheroj je na ovogodišnjem Prideu izgubio zub. Samo zub. Ne srce. Ne dostojanstvo. Zub.

Dogodio se sukob pa se on s trojicom potukao. Dečki su njega i njegovo dvoje prijatelja pitali jesu li bili na Prideu, on je rekao da, oni su rekli - buu!, pozvao ih "jedan na jedan", odbili ga, zub ispao. Poslije je superheroj obukao suknju ispod koje nije nosio gaće i plesao je na gay i one manje gay hitove u Medici.

Rekao je: "Znaš li da sam ja jedina žrtva ovog gay prajda?" Rekao sam da ne znam. Ujutro sam na jednom portalu vidio njegovu sliku i njegovu izjavu da je spreman za idući Pride, da će se bolje pripremiti i da do danas nije bio gay, ali da će od danas biti. Bio sam ponosan, kao što pravi Hrvat ili Srbin bude kada mu sin odlazi u vojsku, kao kada neka luda mati sa sela bude sretna kada joj se kćer bogato uda. Bio sam ponosan i na manje patetičan način. Kao građanin, kao čovjek, kao manjina, kao prijatelj, kao zajednica. Na trenutak sam pomislio da čovjek postoji. Unatoč.

U mom svijetu to su odlike superheroja. U ovom svijetu, van mog, to su odlike političke osviještene osobe. Snažan, pametan, lijep, zgodan, malo uvrnut, malo raspjevan- kao da je ispao iz industrije zabave. No, ovaj nije. Ovaj je stvaran. Stvara poeziju, kuha, tuče ili je tukao idiote, voli tu jednu ženu, ide na radionice "intervencije na sebe" poput joga, disanja, plesanja i još čita filozofe. Kud ćeš više. Njegova povijest je povijest hrabrosti za ovaj preučmali grad u kojemu su se unatoč- događala sranja, nasilja, kršenja prava. On je bio na pravijoj strani. Borio se protiv nasilnika, borio se protiv onih moralnih puritanaca, ovjekovječenih plavom krvi, jednim jedinim jezikom i folklorom. Borio se, bojali su ga se, a stvar se rješavala.

Strejt je u svojim ljubavnim avanturama. Gay je socijalno. Ima dubok glas i brkove. Ponekad.
Zbunjuje pa se nazove queer. Zbunjuje pa ga nazovu ludim.

Nema komentara:

Objavi komentar

Twitting Myself

    follow me on Twitter
    Ništa više ne pridonosi duševnom miru od neimanja nikakvog mišljenja.
    Ovdje je odabrano mišljenje spram mira.

    Pratitelji

    A:RHIVA

    "Ja - Moje -Meni"

    Moja fotografija
    Zagreb, Croatia
    kritičar, kolumnist, novinar

    Ono što osigurava uspjeh gomile djela jest odnos koji se stvara između mediokritetnosti ideja autora i mediokritetnosti ideja publike.